Radovi na pčelinjacima

Teško je napisati nešto novo o radovima pčelara u ožujku. No ipak mislim da se iskusni pčelari mogu podjsetiti, a mladi pčelari nešto naučiti u prilozima ovakvog tipa.

Ožujak je vrlo važan period za pčelara i pčele. Ožujak ocjenjuje što smo radili prošle godine i kako smo uzimili pčele, odnosno utvrđujemo sa koliko zajednica počinjemo pčelariti u ovoj godini.

U posljednjih nekoliko godina mnogi pčelari mogli su samo konstatirati da je došlo do gubitaka pčelinjih zajednica u visokom postotku. Naravno, kriv je uvijek pčelar.

Varooza, nozemoza, stara matica, nedovoljno hrane, neadekvatna hrana, vlaga u košnici, miševi, kasna dopuna zimnice, uzimljene preslabe zajednice, sve to može biti neposredni uzrok gubitaka zajednica. No u ožujku i narednim mjesecima imamo novu šansu da greške iz prošle godine ne ponovimo.

Ja pčelarim niz godina sa LR košnicom i u ovom mjesecu uvijek ponavljam iste radove na pčelinjaku, znajuči da pčele od nas traže da u ovom mjesecu minimalno uradimo sljedeće:

• izvršiti prvi proljetni pregled svih društava:
  a) jačina pčelinjeg društva 
  b) količna hrane
  c) zdravstveno stanje
  d) kvalitet matice
  e) količina legla i
  f) kvalitet saća
• postupno odzimljavnje zajednica
• čišćenje podnica. ako to nismo uradili u veljači
• spajanje slabih zajednica
• liječenje bolesnih zajednica (američka gnjiloća, nozemoza)
• kontrola invadiranosti varoom
• poticajno prihranjivanje
• uređenje higijenskog pojilišta za pčele
• planiranje potreba mladih matica
• užičavanje okvira
• zaštita rezervnog saća od voskovog moljca

Prvi proljetni detaljni pregled zajednica je jedan od najvažnijih poslova pčelara u ovom mjesecu. Nakon ovog pregleda znamo stanje pčelinjih zajednica, te možemo planirati proizvodnju u ovoj godini, kao i daljnje radove na pčelinjaku.

Obavljamo ga kad temperatura zraka dostigne više od 15°C, a sunce grije naš pčelinjak i ne osjetimo vjetar na licu. Da bi registrirali sve što smo utvrdili pregledom, obvezno nam je potrebna olovka i bilježnica – dnevnik ili karton svake košnice, jer već kod treće košnice zaboravimo što je sve bilo sa prvom (mlađima se to ne događa!), a podaci su nam dragocijeni za daljnji rad na pčelinjaku. Vrlo važno je da smo taj dan dobrog rapoloženja i da nas ništa ne može naljutiti ili oneraspoložiti!

Jačinu pčelinje zajednice ocjenimo po broju zaposjednutih okvira pčelama. Računa se da pčelinja zajednica krajem ožujka treba imati isto toliko pčela kao prilikom uzimljavanja. Ako nam zajednica ima 2 -3 okvira zaposjednuta pčelama, treba je svkako spojiti s nekom jačom zajednicom, naravno ako je zdrava.

Jače zajednice morale bi imati 8 – 10 okvira zaposjednutih pčelama i oko 4 – 5 okvira legla. Ako zajednica ima 5 – 6 okvira pčela, poželjno joj je smanjiti prostor, jer još uvijek moramo čuvati temeperaturu u košnici.
Sve dok nema znatnijeg unosa nektara i peluda zalihe hrane u košnici su limitirajući faktor razvoja pčelinje zajednice. U košnici bi trebalo biti pčelama na raspolaganju oko 8 -10 kg hrane (zazimili smo je sa 15 -20 kg hrane), jer zajednica rapidno povećava potrošnju hrane.

Zdravlje zajednice je temelj uspješnog pčelarenja. Pregledom utvrđujemo prisutnost bolesti u zajednici. Nozemozu lako uočavamo jer su okviri uprljani pčelinjim izmetom u većoj ili manjoj meri, a uz to pretpostavljam da svaki pčelar već ima nalaz na nozemozu iz uzoraka koje je poslao na analizu do kraja veljaće.

Pregledom legla (ne tražeći maticu) utvrđujemo kvalitetu matice i eventualnu prisutnost američke (ili europske) gnjiloće. Ako je leglo sa puno praznih stanica možemo posumnjati da je u košnici loša matica (stara matica) ili da je prisutna američka gnjiloća.

I nozemozu i američku gnjiloću riješavamo sukladno Naredbi o mjerama zaštite životinja od zaraznih bolesti i njihovom financiranju u 2004. godini (NN, br. 204/03).
Ako je u zajednici loša matica, društvo možemo spasiti samo spajanjem sa jačom zajednicom preko novinskog papira, prethodno uklonivši lošu maticu.
Dobra matica daje pravilno raspoređeno leglo, u srednjem dijelu okvira pokriveno leglo a prema periferiji sve mlađe leglo. 
Prvi detaljni pregled koristimo i za zamjenu starog – crnog saća u košnici.

Ovisno o vremenskim prilikama u ožujku može biti unosa peluda i nektara sa lijeske, visibabe, jaglaca, ive, vrbe, johe, kajsije i drugog bilja. Poznato je da 40 dana nakon početka cvatnje kajsije cvate bagrem.
Da bi se zajednica brže razvijala obvezno primjenjujemo poticajno prihranjivanje, bez obzira na zalihe meda u košnici. Prihranjivanje je najprihvatljivije izvesti medno-šečernom pogačom, no nastupanjem toplijih dana (noćne teperature iznad 10°C) može se koristi sirup. Pogači ili sirupu učinkovito je dodati 5% svježeg pekarskog kvasca, vitaminske pripravke i jodne pripravke protiv nozemoze.
Razvoj legla povećava potrebu za hranom i vodom. Obveza nam je zadovoljiti potrebe pčela za vodom, te u tu svrhu moramo postaviti higijensko pojilo. Mišljenja sam da je najkvalitetnije koristiti staklenke veće zapremnine na čiji se ulaz stavlja tkanina i okreće prema dolje. U vodu stavljamo jodni pripravak, na primjer Nozepip, u količini 4 mililitra na litru vode.

Tijekom ožujka potrebno je dijagnosticirati invadiranost varoom kako bi znali da li trebamo izvršti suzbijanje varooze ili ne. Dijagnostiku možemo napravti kontrolnim tretiranjem 5% zajednica sa nekim od preparata koji suzbijaju varou više od 90%. Ako nakon kontrolnog tretiranje utvrdimo da je otpalo više od 20 varoa na kontrolonom podlošku, moramo tretirati sve zajednice.
Dijagnostiku možemo obaviti i pranjem 200 pčela u deterđentu, te ako utvrdimo na pčelama 5% varoa, moramo tretirati sve zajednice.
Ako dijagnostkom utvrdimo da je varoa prisutna u košnici ispod praga tolerancije, nema potrebe da se tretiraju zajednice.

Na temperaturama iznad 9°C počinje razvoj voskovog moljca, te u ovom mjesecu moramo zaštiti rezervno saće. Najprihvatljivija metoda je korištenje sumpora i to 50 grama na m3 prostora. Tretiranje ponovimo nakon 14 dana, a dalje se može tretirati svakih 4 tjedna. Prije korištenja prozračimo okvire sa saćem.
Za suzbijanje voskovog moljca možemo uspješno koristiti i octenu kiselinu (koncentracije 60 – 80%) u količini 2 litre na 1m3 prostora. Tretiranje ponoviti još najmanje 2 puta u razmacima od 14 dana. Umjesto octene kiseline možemo koristiti mravlju kiselinu (koncentracija 85 %) na isti način, uz dozu od 0,8 litara na 1m3 prostora.

Poželjno je da maticu u pčelinjoj zajednici zamjenimo mladom svake dvije godine. Da bi na vrijeme osigurali potreban broj selekcioniranih matica, ostvarujemo kontakte sa registriranim uzgajivačima matica i predbilježujemo naše potrebe za određeni termin.

Naravno, u ovom mjesecu nemamo samo posla na pčelinjaku, već imamo i u našoj radionici gdje smo posebno okupirani užičavanjem okvira i umetanjem satnih osnova.

Travanj je mjesec u kojem vrijeme zatopli, ali ponekad i odstupa od ovog pravila, te može biti i vrlo promijenjljivo i neugodno vrijeme. Pčele u travnju sve intenzivnije izlijeću iz košnica i ubrzano sakupljaju nektar i pelud johe, topole, marelice, šljive, višnje, trešnje, jabuke, kruške, masline, trave, maslačka, maline, ogrozda, uljane repice i druge pčelinje paše. U ovom mjesecu je naročito značajan unos peluda, koji pčele troše u većoj količini zbog brzog razvoja zajednice. Osnovni cilj svih radova na pčelinjaku u travnju je stvaranje jakih zajednica koje mogu iskoristiti glavnu pašu u svibnju.

Uz završavanje zaostalih poslova iz ožujka, u travnju nam slijede poslovi:

• osigurati dovoljnu količinu vode u higijenskom pojilištu
• detaljni pregled svih zajednica, nadzor zdravstvenog stanja
• saniranje društva sa trutušama
• praćenje razvoja društava, proširivanje košnice, sprečavanje rojenja
• zamjena nastavaka kod LR košnica
• dodavanje građevnjaka, biološka borba protiv varooze
• stimulativno prihranjivanje, naročito ako nema bar 200 – 300 g unosa dnevno
• izjednačavanje zajednica
• dodavanje satnih osnova
• skupljanje cvijetnog praha hvatačima, ako to želimo
• priprema za prvu selidbu
• odabiranje društava za uzgoj matica

Od ožujka pa do uzimljavanja, pčelama moramo osigurati vodu na higijenskom pojilištu, kao što sam to opisao u ožujku. Uz znatan unos nektar i peluda, kao i povećanu potrošnju hrane, čak i 2 – 3 puta veću nego u ožujku, pčele trebaju zdravu vodu. Za vrijeme toplog i mirnog vremena moramo izvršiti detaljan pregled svih zajednica, posebno utvrđujući zdravstveno stanje zajednice, broj okvira sa pčelama i količinu legla. Pregledom legla utvrđujemo kvalitetu matice i eventualnu pojavu američke gnjiloće. Ako pregledom utvrdimo da zajednica ima samo trutovsko leglo, možemo biti sigurni da zajednica ima maticu trutušu. Moramo je pronaći i ukloniti, te dodati drugu maticu iz rezerve ili zajednicu pripojiti drugoj zajednici. Eventualno bolesne zajednice od nozemoze ili američke gnjiloće obvezni smo liječiti u skladu sa veterinarskim propisima.

Zbog očuvanja temperature legla u košnici važan je broj pčela u košnici, te pčelar o tome i u ovom mjesecu mora voditi brigu, a situaciji prilagoditi sužavanje ili proširivanje košnice. Ovisno o razvoju pčelinje zajednice, sredinom travnja vršimo proširenje košnice. Proširiti košnicu treba kada je gornji nastavak (ako je zajednica uzimljena na dva nastavka) pun pčela i kada se na rubovima saća zabijeli vosak. Sada treba, kod LR košnica zamijeniti nastavke, tako da gornji zarotiramo i stavimo na podnicu, a donji stavimo na taj nastavak. Ako je zajednica bila uzimljena na jednom nastavku, na ovaj nastavak dodajemo još jedan nastavak. Slabijim zajednicama u LR košnicama (4 okvira) sa malo legla, pomaknemo samo okvire u sredinu kako bi oslobodili prostor za razvoj društva. Blagovremenim proširivanjem prostora u košnici sprečavamo i nagon za rojenje.

Početkom ovog mjeseca možemo početi sa biotehničkim postupcima suzbijanja varooze. Znamo da je trutovsko leglo atraktivnije od radiličkog za varoe, te je sada vrijeme da u košnicu stavimo okvir građevnjak i njime hvatamo varoe. Okvir građevnjak u tu svrhu postavljamo u sredinu legla, a ne na rub kao što se to nekad preporučivalo, kada je okvir građevnjak služio za proizvodnju voska. Nakon 2 – 3 tjedna od postavljanja okvira građevnjaka, vadimo ga i izrezujemo saće sa trutovskim leglom. Okvir građevnjak možemo koristiti sve do srpnja u svrhu suzbijanja varooze. Smatra se da ovaj biotehnički postupak može smanjiti broj varoa na polovinu.

Stimulativno prihranjivanje započeto u ožujku sada nastavljamo, posebno u periodu kad nema većeg unosa od 200 – 300 g nektara dnevno. Da bi se zajednice ubrzano razvijale potrebna je bogatija paša, a ako ona izostane zbog loših vremenskih prilika, zajednice moramo stimulativno prihranjivati pogačom ili sirupom. Prihranu sada bez problema možemo izvršiti manjim količinama šečernog sirupa svaki ili svaki drugi dan, a isto tako i šečerno-mednom pogačom. Ja dajem prednost pogači jer ne moram na pčelinjaku biti prisutan svakodnevno, a pogača je stalno prisutna u košnici, te je pčele uzimaju kad nema paše.

Oko 20 dana prije glavne paše preporučljivo je izvršiti izjednačavanje pčelinjih zajednica. Od jačih zajednica oduzimamo 1 – 2 okvira sa zatvorenim leglom i dodajemo slabijim zajednicama, ili slabe zajednice spajamo sa jačima. Oduzimanjem okvira sa leglom jakim zajednicama ujedno sprijećavamo pojavu rojevnog raspoloženja tih zajednica.

U ovom mjesecu najpovoljniji su uvjeti za izgradnju saća iz satnih osnova. Staro, previše crno saće, postepeno zamijenjujemo satnim osnovama. Svake godine moramo zamijeniti oko 25 % saća. S obzirom na obilje peluda cvatučih voćki možemo prikupiti znatne količine peluda. U tu svrhu koristimo hvatač peluda koji stavljamo kod jačih zajednica. Uputno je hvatač koristiti samo dio dana, npr. samo do podne, ili praviti višednevne prekide, kao bi zajednica osigurala dovoljno peluda za svoje potrebe. Hvatač peluda stavljamo na košnicu bez rešetke za hvatanje peluda, a kad se pčele priviknu, nakon dva dana, stavljamo rešetku na hvatač. Nakon vađenja peluda iz ladice hvatača, moramo ga osušiti rasprostrtog u hladu ili u sušioniku na temperaturi do 40 °C.

Krajem travnja u kontinentalnom dijelu zemlje imamo i prvu jaču pašu – uljanu repicu. Seleći pčelari će izvršti pripreme za prvu selidbu pčela na pašu uljane repice, koja je ujedno i razvojna paša za zajednice prije glavne paše u svibnju.

Travanj je posebno važan za profesionalne uzgajivače matica. To je vrijeme kada se odabiru najbolje zajednice za uzgoja matica, a na temelju vlastitog praćenja karakteristika svih svojih zajednica: prinosa meda, mirnoće pčela, rojidbenog nagona, brzine prolijetnog razvoja i tolerantnosti na bolesti. Pored toga, određeni testovi i podaci testiranja mladih oplođenih matica na testnim stanicama u prethodnoj godini, kao i morfometrijske analize pčela, daju dovoljno podataka uzgajivaču da može izvršiti selekciju zajednica, te odabrati one koje će na buduće generacije prenijeti poboljšane odlike.

Stiže nam i svibanj, mjesec kada pčelar ima puno posla, ali i mjesec u kojem počinje ubirati plodove svojega rada iz proteklih mjeseci.

Ubrzan razvoj zajednica se nastavlja, te pčelar gotovo mora «spavati» uz svoje košnice da bi obavio sve poslove. Zajednice dosežu vrhunac razvoja, te su spremne iskoristiti glavnu pašu - bagrem, odnosno amforu, kadulju, divlji kesten, bijelu djetelinu. Do svibnja smo sve napore usmjerili na stvaranje jake zajednice sa 50.000, pa čak i 70.000 pčela koja može dnevno unijeti i do 30 kg nektara.

U svibnju treba obaviti sljedeće:

• dovršiti poslove kojima je svrha stvoriti jake pčelinje zajednice
• ograničiti prostor za polaganje jaja matici
• stvoriti radno raspoloženje u košnici i spriječiti rojevno raspoloženje
• dodavati satne osnove
• približiti zajednice paši
• osigurati dovoljno prostora u medištu
• proširivati leta
• osnivati nukleuse

Ako imamo zajednice u dva nastavka puna pčela, početkom mjeseca trebamo ponovno zamijeniti nastavake (prvu zamjenu smo učinili u drugoj dekadi travnja), odnosno gornji nastavak stavljamo na podnicu, a donji postaje gornji.

Za razliku od dosadašnjeg nastojanja da matica što više položi jaja, kako bismo stvorili jake zajednice, pred glavnu pašu želimo ograničiti polaganje jaja matici, jer u paši trebamo puno pčela skupljačica, a ne puno legla. Otprilike 10 do15 dana prije glavne paše maticu trebamo ograničiti samo na jedan plodišni nastavak.

Plodište priredimo tako da okvir legla na kojem smo našli maticu stavljamo u sredinu plodišta, a pokraj njega sa svake strane po 2 okvira dobrog saća, na prvo i deseto mjesto u nastavaku stavimo po mogućnosti okvire s peludom i medom, a ostatak popunimo satnim osnovama. Na plodište stavimo matičnu rešetku. Drugi nastavak bi trebao biti s praznim saćem, a u treći nastavak stavimo ostale okvire s leglom i medom. Na taj smo način pripremili zajednicu za glavnu pašu.

Stvaranje radnog i suzbijanje rojevnog raspoloženja zajednica jedan je od najvažnijih poslova na pčelinjaku u ovom razdoblju. Poznato je da, ako dopustimo da se zajednica izroji, nećemo od nje imati meda. Znamo da je naša siva pčela sklona rojenju neposredno prije glavne bagremove paše ili nakon nje, te je jedan od ciljeva selekcije pčela u Hrvatskoj upravo smanjiti njezinu želju za rojenjem, koje je ekonomski štetno.

Rojenje zajednice je iskonski, prirodni nagon pčela za održanjem vrste koji selekcijom možemo umanjiti, te pčelar treba uzimati mlade selekcionirane matice od registriranih uzgajivača matica, koji provode uzgojni program za sivu pčelu.

Osnovni razlozi rojevnog raspoloženja jesu:

• premalo prostora za širenje legla u plodištu
• nedovoljan medišni prostor za skladištenje nektara
• nedovoljno izlučivanje voska mladih pčela
• nedovoljna ventilacija košnice
• previsoka temperatura u košnici

Da bismo suzbili rojevno raspoloženje zajednica, posebno moramo provoditi na određene mjere sprečavanja:

• osigurati u košnici dobru ventilaciju (dobra strana mrežastih podnica)
• pravodobno proširiti prostor u košnici, kako u plodištu za polaganje jaja matici, tako i u medištu za unos nektara
• dodavati satne osnove na izgradnju
• zasjeniti košnice koje su previše izložene suncu
• premještati okvire s poklopljenim leglom iz plodišta u medište ili u slabiju zajednicu
• zamijeniti stare matice mladima, jer je mlada matica manje sklona rojenju.

Ako ne uspijemo na taj način suzbiti rojevno raspoloženje zajednice, ne preostaje ništa drugo nego da obavimo umjetno razrojavnje zajednice.

Mnogi pčelari zanemaruju važnost dobre ventilacije u košnici u vrijeme velikog unosa nektara, te time prave veliku pogrešku jer umanjuju prinos meda. Nektar unesen u košnicu prolazi kroz složene faze prerade dok ne postane med. Tijekom tog procesa oslobađaju se vlaga i toplina, što pčele mogu odstraniti iz košnice samo uz dobru ventilaciju.

Leta košnica moramo maksimalno otvoriti, ali ponekad ni to nije dosta, te umjesto običnog poklopca, moramo staviti na košnicu okvir s mrežom, a ispod krova na taj okvir komadiće letvica debljine 10 mm da omogućimo ventilaciju. Za takve uvjete najprikladnija je podnica s mrežom, a tada ni veličina otvora leta nije jako važna.

Tijekom jakih paša, npr. bagremove, najvažnija mjera kojom se sprečava rojevno raspoloženje i omogućava unos velikih količina nektara jest proširiti prostor u košnici.

Uneseni nektar sadrži 40 – 80% vode koju pčele u kraćem vremenu moraju ukloniti kako bi u medu bilo 18 – 20% vode, a to čine premještanjem nektara iz stanice u stanicu. Za smještaj 1 kg nektara, potrebno je u košnici imati prostor (prazno saće) u koji se inače može smjestiti 2,5 -3,0 kg meda, što znači da u košnici moramo raspolagati prostorom koji je 2 - 3 puta veći od dnevnog unosa nektara.

Kod LR košnice proširujemo prostor u košnici dodajući nastavke s praznim saćem.

U plodištu ispod matične rešetke moramo paziti da matica ima dovoljno prostora za polaganje jaja.

Pčelari koji zajednice sele na bagremovu pašu prije selenja trebaju obaviti određene pripreme. Selidba pčela je složen, težak i zahtjevan posao, za pčelare koji pčelare AŽ košnicom nešto lakši, a za pčelare koji pčelare LR košnicom znatno teži. U svakom slučaju, u košnicama moramo osigurati dobru ventilaciju kako se pčele u selidbi ne bi ugušile. Selidbu je najbolje obaviti noću, kako bi u rano jutro bili na mjestu na kojem želimo smjestiti zajednice.

Prije selidbe moramo pronaći primjereno mjesto za smještaj zajednica, s čime se treba složiti vlasnik zemljišta. Ne smijemo zaboraviti pribaviti svjedodžbu o zdravstvenom stanju pčela, prema Pravilniku o svjedodžbi o zdravstvenom stanju životinja u unutarnjem prometu. Svjedodžbu možemo dobiti, naravno, ako smo postupili prema Naredbi o mjerama zaštite životinja od zaraznih i nametničkih bolesti u ovoj godini.

Ovo je i vrijeme za formiranje prvih nukleusa. Najjednostavnije je nukleus formirati u prazni nastavak LR košnice ili 5-okvirni nukleus. U nukleus dodajemo jedan okvir s medom, peludom i pčelama, jedan okvir sa satnom osnovom i jedan do dva okvira sa zatvorenim leglom i pčelama, te iz dvije – tri košnice natresemo u njega nešto pčela (oko 1 – 1,5 kg pčela). Na koncu dodamo medno-šećernu pogaču. Nukleus odvezemo na drugi pčelinjak udaljen najmanje 3 kilometra. Nakon 6 sati ili drugog dana u nukleus dodajemo selekcioniranu, oplođenu mladu maticu u kavezu.

U svibnju će se pojaviti i prve ovogodišnje selekcionirane oplođene matice sive pčele na pčelarskom tržištu. Te matice možemo iskoristiti za formiranje novih zajednica – nukleusa ili za zamjenu starih matica.

Važno je napomenuti da tijekom pašnog razdoblja ne smijemo koristiti akaricide za suzbijanje varooze, kako ne bi dospjeli u med i vosak. No, kretanje broja varoa u košnici moramo pratiti jednom od dijagnostičkih metoda. Ako koristimo metodu prirodnog otpada varoe, te nađemo da na dan otpadne prosječno jedna varoa, to znači da u košnici ima oko 240 varoa. Ako je dnevni otpad veći od 2-3 varoe, broj varoa prelazi prag tolerantnosti za ovaj mjesec, te moramo suzbijati varou odmah nakon završetka paše.

Potrebno je istaknuti važnost uređenog pojila za pčele, jer one ne mogu uzgajati leglo bez vode. Ako nema uređenog pojilišta, pčele vodu traže i na udaljenim mjestima, umjesto da unose nektar. Uz to, jedan od uzroka svibanjske bolesti pčela jest nedostatak vode. Ne treba zaboraviti u vodu dodati jodni preparat, jer je dezinfekcija, ne samo vode, nego i košnica, saća i pribora vrlo važna mjera u pčelarstvu, koju provodi malo pčelara, a onda se čude ako se pojavi nozemoza u zajednici.

Miroslav Kobra, dipl. ing. agr.